Preminuo je veliki čovjek, naš Andrija. Bio je istinski prijatelj, ne samo radnim kolegama nego i svakom čovjeku kojeg je susreo, u svakoj prilici i potrebi. Njegova pojava, jednako na radnom mjestu, u kafiću ili športskoj dvorani, zračila je mirom, otvorenošću, spremnošću na kontakt ali i humor. Naime, Andrija je bio jedan od onih ljudi koji je govorio - i onda kad ne bi ništa kazao… Jaga!
Pored svega ljudskog čime je zračio, naš Andrija je bio nadasve veliki radnik, odgovoran jednako kad je u odori HVO-a radio od početka rata u našoj tomislavgradskoj ratnoj bolnici gdje je dane i noći provodio u RTG dijagnostici ili godinama nakon rata na istom radnom mjestu.
Pacijente je doživljavao kao braću – ljude u potrebi, i bez razlike o kome se radilo uvijek bio spreman pomoći, našaliti se – utješiti. Duhovit, radišan, pouzdan, među radnim kolegama i kolegicama – omiljen!
Andrija je po pozivu bio zdravstveni djelatnik (viši radiološki tehničar), a po poimanju života bio je istinski učitelj. Naime, strpljivo je dijelio vlastitu patnju i bolest s bolešću svojih pacijenata. Godinama je bolovao od teške bolesti, koja ne samo da skraćuje životni vijek, nego ruši kvalitetu života i radnu sposobnost. Naš Andrija ne samo da je živo i stalno radio!, nego je živio strpljivo i ispunjeno, otvorena duha i uma. Na pitanje - kako si, što radiš? Na njemu svojstven način, Andrija bi odgovorio – svoj posao! Vjerujemo, kako je za njega pripravljeno mjesto, posao i Gore….
Svojim životom, osobito životom prožetim bolešću i patnjom, pacijentima i svima nama je poručio – ne klonuti duhom, i nikada!
Nikada i nikoga nije opterećivao svojim križem nego je noseći vlastiti pomagao drugima. Od početka do kraja! A kraja za ljude koji vjeruju – nema!
Čovječe nade počivaj u miru Božjem!
Tvoji prijatelji, kolegice i kolege – djelatnici Doma zdravlja Tomislavgrad.
