Greška

Dom zdravlja Tomislavgrad u posjeti Sardiniji

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

Krajem svibnja i početkom lipnja izaslanstvo Doma zdravlja Tomislavgrad, zajedno sa volonterima boravilo je u    posjeti udruženju volontera svetog Andrije na Sardiniji (Soccorso s. Andrea Gonnesa).

Cilj posjete bio edukacija i pristup modelu hitne medicinske službe u Italiji, gdje vrlo važno mjesto imaju volonteri ( ne medicinari) koji su dobro uvježbani i opremljeni. Pozitivno smo iznenađeni gostoprimstvom ljudi. Imaju jako dobro uvježban sustav hitne pomoći što se vidi edukacijom na najvišem nivou.

Puno toga naučili smo o Sardiniji, vidjeli ljubaznost ljudi i spremnost na pomoć. Jedno nezaboravno putovanje koje je obogatilo naše iskustvo! Sardinija – prekrasna zemlja divnih ljudi. Kad me nazvao naš načelnik i kazao mi da neki talijani imaju neki auto za nas nisam mogao niti zamisliti kako će taj auto biti povod za nešto puno više… Budući naša Renata, logopedica i časna sestra govori talijanski odmah sam je zamolio da stupi u kontakt s nama u to nepoznatim ljudima. Nakon nekoliko dana kazala mi je da Massimo dolazi u Međugorje i da bi se s njim trebali sresti. Milio sam kako se poklonjenom konju ne gleda u zube i otišli smo na sastanak u Međugorje. Nešto kasnije dobili smo prijedlog da upravo ta Massimova grupa „talijana“ dođe k nama u Tomislavgrad, povede to ponuđeno vozilo s opremom te održi nekakav tečaj pružanja hitne medicinske pomoći…

I stvarno oni su se pojavili predvođeni jednim drugim gospodinom Belmondom koji se predstavio kao predsjednik te nama nepoznate skupine ljude. Na prvu mislili smo kako je to jedna tipična priča koja govori o odnosu onih koji bolje stoje s onima za koje misle da su poratno društvo koje treba pomoć. Međutim pokazalo se kako je sve to bilo puno više i puno važnije, kazao bih bratskije, kršćanskije. Naime, ta nama u to vrijeme nepoznata skupina ljudi bila je udruga volontera koji su vrlo važna sastavnica hitne medicinske službe Sardinije odnosno Italije u cjelini. Sancorso san Andrea! Došli su iz jednog malog mjesta (Gonnesa) koje se nalazi na jugu Sardinije. Upoznali su nas kako funkcionira ta njihova služba, i što je još važnije kako volonteri – ljudi koji profesionalno nemaju nikakve veze s medicinskom službom, mogu biti od izuzetne važnosti u pružanju hitne zdravstvene skrbi. Prilikom njihova dolaska u Tomislavgrad održali su vrlo koristan dvodnevni tečaj pružanja hitne pomoći a tečaj je vodila njihova mentorica dr Carla Ferrati. Tim povodom, uključili smo ne samo medicinske djelatnike nego i prema njihovom modelu volontere. Među njima se osobito istakao gosp. Tomislav Batarelo – Toša. On nam je ne samo pomogao sve oko uvoza spomenutog vozila nego je vrlo aktivno sudjelovao i u edukaciji pružanja prve pomoći. Za vrijeme ovog tečaja od osobite pomoći nam je bila i Marija Prljević koja je bila naša službena prevoditeljica. Prilikom njihovog odlaska kazali su kako će nas pozvati na Sardiniju kako bi u praksi vidjeli što i kako to oni rade. Vrijeme je prolazilo i kad smo gotovo i zaboravili na njihovo obećanje - ono se ispunilo. Jedno jutro časna sestra Renata reče kako se čula s Marijom a povod je bio službeni poziv naših talijana za posjetu… Tražili su da dođe Renata, Marija, Toša i ravnatelj.

Nažalost, Marija nije mogla ići pa smo je „zamjenili“ mladom liječnicom Ivanom Mihaljević. Trebali smo doći u Dubrovnik a onda trajektom do Barija pa avionom do Calgiarija. I sve je
to zgledalo lijepo dok se nismo smjestili u klaustrofobične kabine jadrolinijinog trajekta. Sreća nismo znali da se nalazile 5 metara ispod razine mora…. Po dolasku u Calgiari dočekali su nas Massimo i Belmondo. Iako smo s njima proveli neko vrijeme u Tomislavgradu, kasnije smo shvatili da nismo ni izbliza bili upoznali svu njihovu ljudskost i toplinu. Takva je bila cijela njihova ekipa – od prekrasnih mladih volontera Roberte, Matea, Enrika…. do onih starijih, i najstarijeg među njima Enrika. Takve su im i obitelji. Nas dvojica (ja i Toša) bili smo smješteni u privatnoj lijepo uređenoj kući a časna sestra Renata i doktorica Ivana kod časnih sestara. Hranili smo se u prekrasnom restoranu kod iste takve Marisse i svaki dan smo imali unaprijed isplaniran program – pažljivo odabran po principu „sendviča“ - red struke red druženja (obilazak i upoznavanje Sardinije i njenih divnih ljudi – od male djevojčice Leticije koja nam je bila voditeljica prilikom obilaska njihovih kulturnih spomenika do gospodina Pratnera, zapovjednika obalne straže).Povod za naš posjet bilo je obilježavanje 150 godišnjice Obalne straže i 25 godišnjice djelovanja udruženja volontera Gonnese. Za vrijeme našeg boravka nazočili smo njihovoj kratkoj školi pružanja prve pomoći koju su upriličili za njihove nove članove – volontere, obišli smo im susjedna mjesta (Carbone i Iglesias) i tamošnje zdravstvene ustanove te Calgiari gdje smo bili gosti u Centru prve pomoći. Svakako nazočili smo i obilježavanju spomenutih godišnjica gdje smo se i službeno obratili i zahvalili na tako prijateljskom odnosu i korisnoj suradnji. Tamošnji gradonačelnik je iskazao i interes za dolazak u Tomislavgrad….

Naučene „lekcije“:- Način na koji su organizirali pružanje hitne medicinske službe preko zajedničkog pozivnog broja (118), osobito način na koji su uključili volonter – može poslužiti kao model organizacije hitne službe. Međutim, ovakva problematika organizacije hitne medicinske službe treba biti u nadležnosti županije i Federacije. Na toj razini treba donijeti i odluke za primjenu ovakvog modela. Mi na razini općine, neovisno o drugima možemo primijeniti neka njihova korisna iskustva vezana za uvježbavanje volontera. Taj posao je preuzeo Tomislav Batarelo (Toša) i dr Ivana Mihaljević. - Za vrijeme obilježavanja spomenutih godišnjica organizirana je posjeta učenika osnovnih škola. Oni su sa svojim učiteljima sudjelovali u praktičnim vježbama pružanja prve medicinske pomoći. Tako su učili ali i više od toga, time su na svojevrstan način „novačeni“ za buduće volontere čime se osigurava budućnost
ovakvog pristupa ali se općenito, upravo na taj način kod djece izgrađuje odgovornost, samopoštovanje i pripadnosti zajednici.

- Jedan dan smo obišli stara antička naselja (iskopine), lokalne etnografske muzeje, stare rudnike (muzeje), izložbu minerala (Sardinija općenito, a osobito ovaj njen južni dio je veliki rudnik cinka, srebra, zlata, olova, uglja…). Svakog dana, imali smo po jednog volontera koji nas je vozio i objašnjavao sve važne stvari vezane za pojedino mjesto (ističem pomoć gospode Gjuseppea i Franka). Osobito nas se dojmio način na koji su organizirane posjete muzejima. Naime, naši domaćini u ustanovama koje smo posjetili bili su zapravo djeca u dobi od desetak do petnaest godina. Oni su nam govorili o povijesti svoga kraja i općenito Sardinije. Volonterstvo od najranije dobi!
Svakako, brižno pripremano i vođeno od njihovih učitelja i profesora.- Način na koji posve neopterećeno govore o prošlosti…, naime imaju odnos prema
ljudima i režimima – bez predrasuda.

Konačno, na svemu se osobito zahvaljujemo gospodi Edmondu Podda, Massimu Olla i Carli Ferranti. Ostvarili smo vjerujem trajni kontakt s ovom vrijednom skupinom ljudi. S njima valja surađivati i jedni od drugih učiti…do viđenja u Međugorju i Tomislavgradu!