Danas sam svjedočila prizoru koji briše godine, vraća sjećanja i potvrđuje da rat, iako završen, još uvijek živi u srcima onih koji su ga preživjeli.
Ispred Doma zdravlja Tomislavgrad, točno pod natpisom “Ratna bolnica Tomislavgrad 1992.–1995.”, zastao je nepoznati muškarac u motociklističkom odijelu. Njegov pogled bio je duboko utonuo u prošlost, prepun tišine i emocija. Bio je to gospodin Steven, bivši dragovoljac koji je tijekom Domovinskog rata stigao iz daleke Engleske kako bi stao uz bok hrvatskim braniteljima.
Na moje pitanje je li sve u redu, odgovorio je tihim glasom – 1992. godine dovezen je ranjen upravo u ovu bolnicu. Tadašnji liječnici, u improviziranim uvjetima- ratnim, borili su se za spas njegove šake, presadivši prste na vaskularni režanj abdomena kako bi očuvali cirkulaciju. Bila je to složena operacija, simbol hrabrosti i medicine u najtežim trenucima.
Krenuli smo prema operacijskoj sali, danas mirnoj i tihoj, a tada prepunoj borbe za život. Nakon 33 godine, Steven nije mogao suspregnuti suze. I upravo tada, sudbina je htjela da naiđe sestra Marija Lerota , rođ. Šteko. Zastala je, pogledala ga i bez riječi – prepoznala. Pogledi su im pričali priču bez riječi: zahvalnost, sjetu, emociju i život.
Sestra Marija je otrčala do svoje sobe i iz svoje ratne arhive donijela stare fotografije. Na jednoj – Steven, kao mladi ranjenik. Uz njega tadašnji kirurg, pokojni dr. I. Ljubić, te ona i ostatak hrabre ekipe koja je spašavala živote.
Danas sam zabilježila novi kadar: Steven i sestra Marija, sada u miru. Slika koja govori više od riječi.
Ovaj susret nije samo osobna priča – to je podsjetnik da naš Dom zdravlja nije samo mjesto liječenja, već i svetište uspomena, iscjeljenja i ljudske povezanosti.
Hvala Stevenu što je podijelio svoj put. Hvala svima vama koji ste tada, kao i sada, tu – kada je najpotrebnije.
Steven, dobrodošao kući, prijatelju.
Josipa Marković Jurič, dr.med.
Predivna, dirljiva priča koja snažno podsjeća koliko duboko tragovi rata ostaju utisnuti u ljudskim srcima i mjestima poput Doma zdravlja Tomislavgrad – ne samo kao prostor liječenja, već i kao hram sjećanja i ljudskosti. Susret gospodina Stevena i sestre Marije nakon 33 godine prava je slika snage ljudske povezanosti i zahvalnosti, koja nadilazi jezik, udaljenost i vrijeme.
Ovakvi trenutci ne smiju ostati nezabilježeni – oni nas uče kako istinska ljudska toplina i solidarnost nikad ne blijede. Gospodinu Stevenu hvala na hrabrosti, sjećanju i povratku; sestri Mariji i cijelom timu – hvala na nesebičnom davanju u najtežim vremenima.
Ova priča pokazuje koliko je važno čuvati žive uspomene i vrijednovati svakoga tko je dao dio sebe za slobodu i život drugoga.
Zidovi ove ustanove čuvaju više od medicinskih zapisa – oni čuvaju priče, suze, molitve i uspomene. Ratna bolnica Tomislavgrad ostaje svijetli spomenik svima koji su dali svoj doprinos slobodi, često ne tražeći ništa zauzvrat.
Danas, više od tri desetljeća kasnije, Dom zdravlja Tomislavgrad i dalje živi – kao mjesto liječenja, ali i kao tiha kronika prošlih vremena koja zaslužuju da budu zapamćena.
Ravnateljica Ivanka Živković, dr.med.
Ratna bolnica Tomislavgrad – srce otpora i nade
U ožujku 1992. kao reakcija na eskalaciju ratnih sukoba, Dom zdravlja Tomislavgrad pretvoren je u prvu ratnu bolnicu u Bosni i Hercegovini pod upravom Glavnog sanitetskog stožera HZ Herceg-Bosne. Ratna bolnica Tomislavgrad nije bila samo mjesto medicinske skrbi – bila je simbol otpora, humanosti i nade u najtežim danima Domovinskog rata.
KBC Split odigrao je ključnu ulogu u uspostavi ratne mreže bolnica. Uz Tomislavgrad, organizirano je još sedam ratnih bolnica: u Livnu, Prozoru, Grudama, Mostaru, Žepču, Kiseljaku i Novoj Biloj. KBC Split je opskrbljivao te centre materijalima, lijekovima i opremom, a sustav je pokrivao čak 65 mjesta diljem BiH a ciljane bolnice, uključujući i bolnicu u Tomislavgradu, bile su centralne točke zbrinjavanja ranjenika.
Ratna bolnica bila je smještena u prostorijama Doma zdravlja Tomislavgrad, gdje su improvizirani kirurški blokovi, prijemne ambulante, stacionarni dio, sterilizacija, transfuzija i RTG služba.
Kirurška i anesteziološka skrb, koja prije rata nije postojala u toj ustanovi, uspostavljena je zahvaljujući pomoći liječnika iz Republike Hrvatske i domaćeg medicinskog kadra.
Liječnici i sestre pružali su skrb ne samo hrvatskim braniteljima i civilima, već i ranjenicima s “druge strane” – vođeni isključivo etikom i humanošću.
Izvor: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH ( 1990-1995): Ivan Bagarić I ostali : “ Suradnja s ratnim zdravstvom HVO_a, Medicinksa naklada , Zagreb 2015.
Rado Žic, Mate Škegro, Davorin Mitar, Andrija Gudelj:
“Organization and Work of the War Hospital in Tomislavgrad during the War in Bosnia and Herzegovina from 1992 to 1995”,
Military Medicine, Vol. 166, Issue 1, 2001.