U najvećoj mjeri sami smo odgovorni za vlastito zdravlje. Dokazano je da sveukupni napori liječnika i zdravstvenih sustava doprinose ili utječu na zdravlje jednom desetinom a ostalih devet u nadležnosti je genetike i vlastitog izbora. Svakako na zdravlje može utjecati okruženje u kome živimo, kvaliteta stanovanja, ishrana i općenito naša imovna moć. Upravo stoga u definiciji zdravlja stoji da ono nije samo odsustvo bolesti…, nego socijalna i svaka druga sigurnost. Nažalost, nekada upravo oni koji imaju više, izabiru rizičnije ponašanje i manje su odgovorni za svoje zdravlje.

Zdrave navike i zdravo ponašanje je stvar vlastitog izbora. Ukoliko ispravno i zdravo biramo – biramo zdravlje. U medicini bi se kazalo – vlastiti doprinos u PREVENCIJI bolesti.

Hoćemo li živjeti zdravo i kvalitetno i hoćemo li doživjeti istu takvu starost? Medicinska znanost je dala odgovor prema kojemu je za zdravlje od presudne važnosti: tjelesna aktivnost, kontrola tjelesne težine i s njom povezano umjereno uzimanje hrane bogate mastima i šećerom, umjereno uživanje alkohola, što manje crvenog mesa i kuhinjske soli, kuhanje ne prženje hrane, jedenje što više voća, povrća i vlakana te nepušenje.

Ovome treba dodati važnost i drugog odgovornog ponašanja (općenito zdrava ishrana, odgovornost u prometu, ispravna spolna sloboda, izbjegavanje konflikta i svih emocionalnih stanja u kojima emocije dominiraju nad razumom…, jer dokazano je da sva ta emocionalna stanja, odnosno „bolesti duha“  (srdžba, zabrinutost, mržnja, ljubomora itd.) izravno štete tjelesnom zdravlju. Tako npr. navodi se da kronično nervozni pacijenti koji ne mogu kontrolirati srdžbu  imaju podjednak rizik od infarkta srca kao oni koji puše.

Također je dokazano da se sve ono što šteti zdravlju (pogrešni stilovi života kao i nagle emocionalne reakcije), može uvježbavanjem staviti pod nadzor te tako prevenirati bolest. Tako npr. kod pacijenata koji donesu odluku i prestanu pušiti ili piti…, nakon nekoliko godina krvne žile im postanu zdravije, odnosno jetra im se oporavi. Ovo vrijedi samo ako se ne čeka predugo i kada se ne prijeđe granica nakon koje nema povratka.

Pušenje

Zašto izdvajamo pušenje? Hrana i piće koju jedemo, ako je i nezdrava i u velikim količinama jest grijeh za zdravlje tijela i duha (prekomjerno uživanje u jelu i piću), ipak nam ju je Bog ostavio (koljite i jedite) – pušenje nije! I malo toga ima tako štetnog, nepotrebnog i konačno nepristojnog kao pušenje. Znanost dokazuje da pušenje nikako nije nikakva biološka potreba čovjeka (kao jelo i piće) nego je navika s brojnim štetnim posljedicama. Istina, od tumora pluća mogu oboljeti i oni koji nikada nisu zapalili cigaretu, međutim 95% ljudi koji obole su pušači. Pušenje ubrzava aterosklerozu (starenje), općenito dovodi do učestalih oboljenja krvnih žila, srca, svih tumora – osobito dišnog sustava, kronične opstruktivne bolesti pluća, ubrzanog starenja itd.

Ima li nade? Pokazalo se da nikad nije kasno prestati s pušenjem (svakako najbolje nikada niti ne početi). Naime, samo dvije godine nakon prestanka, krvne žile se do te mjere oporave da se rizik oboljenja srca smanji na minimum. U istom periodu rizik za tumor pluća se svodi na trećinu! Navodi se kako se i neposredno nakon prestanka pušenja smanjuje rizik od svakog oboljenja. Nije li to dovoljan izazov za prestanak pušenja…!? Vjerujemo kako je jednaka šteta (grijeh!) – početi s pušenjem i ne prestati!

Nepušenje nije samo „egoistično“ čuvanje vlastitog zdravlja, nego poruka okolini, obitelji. Vjerojatno će i pušačeva djeca pušiti…, isto je i u odnosu liječnika (makar bio izvrstan) i njegova pacijenta.

Postoje osmišljene promotivne fraze – „zdravlje za sve“, „zdravi ljudi“ i sl., a osmislili su ih ljudi s vizijom. Mi sanjamo, ako ne društvo, onda našu općinu „slobodnu“ od pušača. Radit ćemo na promociji zdravlja da ni jedno dijete (ili što manje njih) zapali prvu cigaretu a da oni koji puše prestanu.

Prestao sam pušiti – rekao nam je jedan pacijent. Kako? Odgovorio je:

Čvrsto sam odlučio, najavio datum prestanka – i u to sam vjerovao! Ispunio sam obećanje kako  sebi tako i obitelji. Prolazio sam tešku muku samo 2-3 dana, kad sam imao psihičku potrebu da zapalim, bježao sam od cigareta i izdržao (veli da je čitao, pomagao djeci napisati zadaću, obišao davno zapostavljene prijatelje, trčao…). Za novce koje bi trošio za cigarete, kupovao je namirnice obitelji koje su bile u oskudici. U međuvremenu je upornim radom (bijegom od ovisnosti) regulirao tjelesnu težinu, tlak mu se normalizirao, a odlučnost i samopoštovanje su mu jačali.

U literaturi se navode i drugi načini prestanka pušenja. Tako npr. može se ograničiti broj cigareta na dan i držati se toga. Tako, iz dana u dan smanjivati potrebu (ovisnost) i konačno prestati. Postoje i drugi načini, žvakaće gume s nikotinom i sl.

Nama se najviše sviđa način na koji je prestao pušiti pacijent je smo iskustvo naveli.

Zašto ga ne bi slijedili…?!

Have a Different Question?

Email us anytime

Or call — 344 532 2352

Bolja zdravstvena njega je naša misija

USLUGA 24/7. DOSTUPNI SU TERMINI ZA ISTI DAN

Fax: 034/356-123

dz-tomislavgrad@tel.net.ba

dr. Mije Ferića bb.